Godine 2019. istraživanje sa Sveučilišta u Bostonu pronašlo je dokaze koji to upućuju optimizam bi mogao omogućiti ljudima da žive dulje . Istraživači su otkrili da ljudi koji su postigli više rezultate u procjeni optimizma imaju veću vjerojatnost da će doživjeti 85 godina, iako je studija bila relativno mala i teško ju je ekstrapolirati. Studija, objavljena u Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti , desetljećima je pratio žene uključene u Studij zdravlja medicinskih sestara i muškarce u Studij normativnog starenja veterana. Žene su praćene od 1976. godine, a 2004. godine dovršile su procjenu optimizma sa šest pitanja. Njihovo preživljavanje zabilježeno je do 2014. Istraživači su pratili muškarce od 1961., a 1986. muškarci su dovršili osnovnu procjenu s 263 istinite ili lažne izjave o svojim iskustvima i pogledu na život. Ljudi s višom razinom optimizma na početku studije imali su veću vjerojatnost da će biti fizički aktivni i manje vjerojatno da će imati zdravstvene probleme, poput depresije i dijabetesa.Ali čak i kada su istraživači gledali izvan tih čimbenika, i dalje je postojala veza između optimizma i duljeg životnog vijeka.
Sve je veća spoznaja da optimizam i pozitivnost utječu na naše zdravlje. Ne samo da vedrija perspektiva obično vodi ka zdravijim navikama, već postoje i značajna istraživanja koja sugeriraju da gledanje u čašu kao dopola punu može pomoći u obrani od kroničnih bolesti, poput bolesti srca, i produljiti nam živote.
Getty Images / Juj Winn
Istraživači s Johns Hopkins Medicine otkrili su da su ljudi s obiteljskom poviješću srčanih bolesti koji su imali pozitivnu perspektivu imali jednu trećinu manje šanse da će doživjeti srčani udar ili neki drugi kardiovaskularni događaj u roku od 5 do 25 godina nego oni s negativnijom perspektivom. Nalaz se pokazao čak i kod ljudi s obiteljskom anamnezom koji su imali najviše čimbenika rizika za koronarnu arterijsku bolest. Studija je uključila 1483 zdrave osobe s braćom i sestrama koje su doživjele neku vrstu koronarnog događaja (uključujući srčani udar i iznenadnu srčanu smrt) prije 60. godine. Sudionici studije praćeni su 25 godina i ispunjavali su ankete o svojoj dobrobiti, zadovoljstvu životom, razine anksioznosti, raspoloženja i razine zabrinutosti za zdravlje. 'Braća i sestre s najvećim rizikom od koronarne arterijske bolesti, koji su bili pozitivniji, imali su 50% manju vjerojatnost da će imati koronarnu arterijsku bolest', kaže Lisa R. Yanek, M.P.H., asistentica profesora medicine i suvoditeljica the Istraživački centar GeneSTAR na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Johns Hopkins, koji je vodio studiju 2013. 'Posebno smo zainteresirani za sve što može smanjiti rizik za ljude koji su u najvećem riziku od bolesti.'
Postoji paradoks kokoši i jajeta u igri s istraživanjima koja okružuju optimizam i zdravlje, ističe William Lamson, dr. sc., psiholog na Weill Cornell Medicine i New York-Presbyterian. '[Optimisti] imaju tendenciju da budu dosljedniji u svojim zdravim navikama. Imaju tendenciju boljeg sna i jedu više voća i povrća. Je li ovo posljedica toga što su [oni] toliko optimistični da se nadaju i misle da im je to od pomoći, pa žive na ovaj način? Ili su ta zdrava ponašanja ta koja zapravo pokreću ove zdravstvene dobrobiti?'
To može biti zbog onoga što se događa u mozgu optimista naspram onoga što se događa u mozgu pesimista. 'Ako smo skloni gledati u budućnost i na neki način vidimo vedrinu, skloni smo gledati životne događaje, a ne vidimo nedaće, ne vidimo propast ili opasnost. I nekako se nadamo tome; imat ćemo malo više serotonina', kaže Lamson. Serotonin je hormon koji stabilizira naše raspoloženje i doprinosi našem općem osjećaju dobrobiti. Djeluje kao neurotransmiter koji prenosi signale između živčanih stanica duž središnjeg živčanog sustava. Ne samo da serotonin regulira naše raspoloženje, već također pomaže našem zdravlju na druge načine, od olakšavanja sna do promicanja zgrušavanja krvi do pomaganja probavi.
Kako stvarate optimističan pogled? Lamson predlaže da jednostavne svakodnevne stvari, kao što su izlazeći van , zakazivanje Zoom poziva s voljenima ili čak zakazivanje drugih dnevnih aktivnosti, može izgraditi rutinu koja pomaže ljudima da gledaju čašu kao polupunu. 'Ako mogu natjerati sve svoje pacijente da učine jednu stvar, to bi bila samo šetnja ili vježbanje tri puta tjedno', kaže Lamson. Jessica Stern, dr. sc., klinička psihologinja na NYU Langone Health, otkriva da joj vođenje dnevnika zahvalnosti pomaže da se osjeća nahranjenom i podsjeća je na trenutke u njezinu životu koji je čine sretnom.
Obećavajuća istraživanja također sugeriraju da određena hrana može imati izravan utjecaj na mentalno zdravlje i raspoloženje. 'Postoje dokazi da bakterije u crijevima - tamo ih ima više nego ljudskih stanica u tijelu - proizvode neurokemikalije poput serotonina. Neka istraživanja pokazuju da crijeva zapravo stvaraju veliku većinu serotonina za naše tijelo', kaže Ginger Hultin, MS, RD, autorica knjige iz Seattlea. Protuupalni dijetalni obrok . Hultin objašnjava da crijevne bakterije napreduju u okruženju kroz koje se kreće vlaknasta hrana, pa razmislite o puno povrća, cjelovitih žitarica, graha, leće i voća. Banane su posebno odličan međuobrok. Sadrže vlakna kao i složene ugljikohidrate, kalij, vitamin C i vitamin B6. 'B6 je važan za zdravlje mozga jer je neophodan za proizvodnju hormona serotonina', kaže Hultin. 'Ostala hrana s visokim udjelom B6 uključuje avokado, pistacije, slatki krumpir, tofu i meso.'
Dok unos hranjivih tvari ugodnih za mozak može pomoći, stres može dovesti do nekih prehrambenih navika koje čine više štete nego koristi. Tko nije posegnuo za nečim slatkim ili slanim kad je pod stresom ili tjeskobom? Međutim, više je studija otkrilo vezu između hrane s visokim udjelom rafiniranih šećera i pogoršanja simptoma poremećaja raspoloženja, poput depresije. Hultin upozorava da nije kao da pojedete jednu od ovih namirnica i vaš mozak pretrpi trenutnu štetu. 'Mnogi od ovih ishoda su dugoročni - prekomjerna konzumacija visoko prerađene hrane tijekom vremena uzrokuje visoki krvni tlak, visok kolesterol ili dijabetes. Sve to može uzrokovati probleme s protokom krvi i više negativnih ishoda u zdravlju mozga', kaže Hultin. 'Svoje klijente usmjeravam da sagledaju svoj cjelokupni obrazac prehrane tijekom vremena, a ne pristup jednom namirnicom.'
Osim promjena životnog stila, terapije utemeljene na dokazima, kao što je kognitivno bihevioralna terapija, kruh su i maslac za jačanje mentalnog zdravlja—ne samo da gledamo s vedrije strane, već i za upravljanje životnim stresorima koji mogu izazvati negativne zdravstvene ishode. 'Ljudima govorim da je terapija proaktivna ili ofenzivna, a ne reaktivna ili obrambena', kaže Stern, koji dodaje da je terapija način da ojačate nečiji alat za prevladavanje životnih stresova. Uz to, važno je priznati da iako je terapija važna, možda neće biti dostupna svima zbog različitih čimbenika, uključujući stigmu, nedostatak osiguranja i nizak socioekonomski status.
Stern se nada da ako možemo primijeniti novi narativ na koncept terapije, to može destigmatizirati praksu. 'I stoga, umjesto da o (terapiji) razmišljate kao o načinu ublažavanja ili minimiziranja rizika ili slabosti, umjesto toga o njoj razmišljajte kao o izgradnji snage, izgradnji mišića, izgradnji zdrave njege zuba, što dugoročno može biti preventivno', kaže Stern. 'Često razmišljamo o mentalnom zdravlju kao načinu da riješimo probleme ili da se vratimo iz lošeg stanja u kojem se nalazimo. I ono što mi se stvarno sviđa kod ovog koncepta fokusiranja na optimizam i psihologiju je to što nam omogućuje da razmišljamo o našem mentalnom zdravlju s pristupa temeljenog na snazi i preventivnog pristupa. Volim o tome razmišljati kao o učenju plesa na kiši. Možda uopće ne možemo kontrolirati kišu ili vrijeme, ali ako naučimo plesati na kiši, to će nam olakšati život i učiniti da se osjećamo spremnije za snalaženje u bilo kojoj vrsti neočekivane situacije.'
